Sociologija rizika

Sticanje primjenjenog znanja iz oblasti socioloških teorija rizika i uloge rizika u savremenom društvu.

Nakon završenog kursa studenti će biti osposobljeni:
Za deskriptivnu i komparativnu analizu socioloških teorija rizika;
Da analiziraju i kritički interpretiraju fenomen rizika iz sociološke perspektive;
Da samostalno identifikuju i analiziraju probleme rizika u praksi;
Da na mikro i makro nivou samostalno i stručno istražuju uticaj rizika na različite aspekte društvenog života;
Za samostalno stručno usavršavanje u oblasti menadžmenta rizika.

• Socio-kulturni pristup (Douglas and Wildavsky 1982; Lash 2000; Tulloch/Lupton 2003)
• Refleksivno-modernistički pristup (Beck, 1986, 1992; Bauman 1991, 1995)
• Poststrukturalistički pristup (Foucault 1991)
• Sistemsko-teorijski pristup (Luhmann 2005; Japp 1996, 2000)
• Šta je rizik? Rizik kao socijalna konstrukcija. Strah i tjeskoba
• Kultura, identitet, socijalna integracija i kohezija, socijalna stabilnost i rizik
• Ličnost, razvoj ličnosti, granična situacija, biografska istraživanja i rizik
• Geopolitika, migracije, terorizam i rizik
• Biopolitika, populaciona politika, feminizam, vakcinacija i rizik
• Država, zdravlje, medikalizacija, okruženje, klimatske promjene i rizik
• Pol, rod, seksualnost i rizik
• Radni procesi, obrazovanje, nauka, siromaštvo, nejednakost i rizik
• Mediji, komunikacije, sajberkultura, društvene mreže, internet i rizik
• Društveni kapital, povjerenje, i rizik
• Upravljanje rizikom u praksi

1. • Bek, U. (1986). Rizično društvo. Beograd: Filip Višnjić (odabrni dijelovi). • Gale, K. N. Towards a sociology of risk work: A narrative review and synthesis, Sociology Compass, No. 10/11, 2016, pp. 1046-1071. • Zinn, J. O. (2004). Sociology and Risk. Canterbury: University of Kent (odabrani dijelovi) • Lidskog, R., Sundqvist, G. Sociology of Risk. In Essentials of Risk Theory, Editors: Sabine Roeser Rafaela Hillerbrand Per Sandin Martin Peterson, 2012, pp. 75-105. • Lobo-Guerrero L., The Inter

Provjeravanje znanja i utvrđivanje koliko su studenti aktivni u nastavi vrši se tokom čitavog semestra. Znanje se provjerava pomoću dva kolokvija, a aktivnost studenata se iskazuje kroz pisanje seminarskih radova, uredno pohađanje nastave, učešće u debatama, pripremu prezentacija i kroz druge oblike kreativnog učešća u nastavnom procesu. Na taj način studenti ispunjavaju predispitne obaveze kroz koje mogu da steknu 50 bodova (dva kolokvija po 20 bodova, seminarski rad 5 bodova te uredno i aktivno pohađanje nastave 5 bodova). Završni ispit obavlja se usmeno i na njemu se provjerava znanje iz cijelog gradiva, a nosi najviše 50 bodova. Konačna ocjena se izvodi sabiranjem bodova iz predispitnih obaveza i bodova sa ispita.

Predavanja i vježbe sa interaktivnim učenjem. Interaktivno učenje po grupama. Prikazivanje video materijala i dokumentarnih filmova. Seminari iz literature. Pisani seminarski radovi. Usmeni komentari i kraće prezentacije na času. Konsultacije.